tako ti je sve u zivotu

22.04.2011., petak

"«PERPETUUM…»



Sretan sam
u svojoj nesreći
životu
i nesretan sam
u svojoj sreći
životu
i bit ću sretan kad umrem
jer sam živio
i sretan sam u životu
jer ću umrijeti...."(T.B)
- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2010., subota

oprosti sto pisem

Gdje smo se ono upoznali i kada?

Opet mi se dogodilo ono...

Cini mi se, krenuli smo u isto vrijeme.Ti u wc, a ja po jos koji gemist.Jer slusati njega vise nisam mogao.Popio sam vec bio, nesto par piva, nesto vina, po jednu rakiju i konjak.Al trebao mi je taj jos jedan gemist.
Krenuli smo nekako u isto vrijeme zar ne?

Ne znam kako je krenula prica.Radla-rekla si-ako placas.Naravno-odvratih.
Sjeli smo na put, gomila ljudi je prosla, jedni grinatjuci, drugi, opet, ispricavajuci se.
Dvoje mladih ljudi, puno smijeha, dobre vibre.Cak se i gazda ispricavao kad je doslo vrijeme zatvaranja, objasnio nam kako do wc-a, napunio case i neprimjetno nestao.Radla i gemist, ti i ja.
Tvoj los hrvatski, moj jos gori njemacki i onda engleski kao sigurno i toplo utociste.Smijala si se na moj horoskopski znak, rugala i glumila povracanje,Ja sam zbijao sale na tvoj.Bili smo tako hrabri te veceri.Svijet je bio nas i samo zbog nas.Opijeni i spojeni.
Poljupci, zagrljaji, dodiri...

Sjecam se, poslije, nisi me mogla odvojiti od sebe.Morala si otici prije no svane novi dan.Pamtis li to?Nisam cuo tvoj sat.Ti jesi.Prenulo me odmicanje.
U petak se vidimo-rekla si.Imala si moj broj, ja tvoj nisam.
Poljubac koji je uslijedio trebao mi je reci sve.Nisam htio vjerovati,ne, ni slucajno.
Trebao sam te jako, u vecim dozama.Kratko javljanje u cetvrtak navecer kad sam vec spavao podrzalo je moju nadu.

Danas, u petak, trazim utjehu u onom plavcu o kojem sam ti pricao i u vrucoj kadi koju sam pripremao za nas.Za nas...

U koju si ladicu smjestila tu nasu noc?


Hladno si rekla da neces doci i da sutra odlazis negdje drugdje.Da, draga, zivot je drugdje.

Mozda sam trebao piti pelinkovac..

Oprosti sto ti pisem



helga
- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.02.2009., srijeda

samo tuge se broje

onda kad nastupi ravnodusnost,kad hodas tupoteleceg pogleda slijep za sve ono vanjsko,oni rijetki trenuci kad nastupi tuga nekako ti dodju kao spasonosno olaksanje,svi misici klonu i napokon si zahvalan onom nekom ko upravlja ovim kaosom
na tren nestane onaj nemir koji ti vec danima ne da zivjeti,grebe po nutrini kao brusni papir i napokon utihne onaj glas sto stalni vristi i poziva na pokret.kakvi vrazji pokret,zar ne znas da revolucija jede svoju djecu?pa jest reci ce ti,u tome i jest poanta.ali ti nisi jos spreman,zelis jos samo malo.nisi na to spreman,mislis da ne mozes podnijeti jos jednu transformaciju.
ali,ako te matica nosi i to se joj se stalno opires kakva ti korist?potrosit ces, glupane, snagu
ali opet ako joj se prepustis mozda nikad nisi ni vidio Nila?znas li da ta rijeka nema ni pocetka ni kraja?







...uskracujem ti pravo da me i dalje zabavljas
moje lice zeli zaborav
moje lice zeli odmor od silnih putovanja
moje lice zeli svijest
istinu
pa ma kakva ona bila
i zato bjezi od mene
ponesi svoje kofere pune gorkih spoznaja
idi za svojom sudbinom
i ne vracaj se vise....

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.02.2009., nedjelja

Ostavljen na Valentinovo

Rekla je da se moramo vidjeti,da dolazi da bi mi objasnila jer misli da nisam shvatio.Sto se tu ima shvatiti pitao sam se,jer znao sam zasto dolazi,po jos jednu porciju emocija.Ne ljutim se zbog toga,nikada se nisam mogao na nju ozbiljno naljutiti,tako to biva kad si slab na nekoga.Usla je u moju sobu,pogledavsi me sasvim obicno, nehajno odbacila torbu i rekla da mora na wc
i rusi se zeleni autobus...

Tad je popustila i zadnja nada,sve je bilo jasno da jasnije ne moze biti i od tog trena nadalje,sve o cemu sam mogao misliti bilo je kako moram u ducan jer sutra ne rade pa ako stvarno zelim skuvati fazol moram to uciniti sada.Nikad ga jos nisam skuhao,ona ga nije voljela...

Ostao sam mirno lezati,ponavljajuci u glavi sve sastojke koji mi trebaju i recept koji sam danas dobio...

Vratila se,nasmijala se pogledavsi me i rekla nesto cega se ni nikako ne mogu sjetiti,nesto sasvim obicno,nevazno,uobicajeno,neki klisej,neku frazu od koje je ocajnik u meni ponovno podigao glavu kao pas koji posve nevino i razdragano ocekuje kost iako ga je gazda po ko zna koji put pretukao bez razloga.Ne volim pse,uvijek su mi macke bile neusporedivo draze.Jebes fazol povikao je,koja si ti budala?zar je to sve sto si u stanju smisliti u ovom sudbinskom trenutku?
Nije tu bilo niceg sudbinskog,ona je davno polozila svoje karte,to sto ih ja nisam htio gledati nesto je posve drugo,ali ne mozes biti slijep pored otovrenih ociju.ako te oko sblaznjuje iskopaj ga

Zatim je sjela pored mene,kao da ceka neki znak,neki pokret,poziv da uzme i ovo malo dostojanstva sto mi ostaje,iako je znala da moze sto pozeli...zazeli svijet i bacit cu ti ga pod noge
Nijemo sam gledao u tv,ali tijelo se nije moglo oduprijeti i pozvalo je u zagrljaj,spremno je prihvatila,uzimaj dok jos mozes,govorio joj je nedavno izabrani glasnovornik
Minutu,dvije, pet lezala mi je u krilu,onako kako je oduvijek znala,nijemo ali mocno,premocno da bih to mogao podnijeti
-Zasto si dosla?
neke rijeci moraju biti izgovorene,iako uistinu ne razumijem zasto,kao da jedino one imaju vaznost,kao da ono neizgovoreno nema stoput jacu vrijednost
-Morala sam ti doci objasniti?-upitan pogled
Ne radi mi to,vristao je onaj glupi pas.U iducem zivotu zelim biti macka.Kkao da vec sve ne znam,zasto moram jos i ovo prozivljavati,zar mi i ionako nije dovoljno tesko
-Ok,dobro,(jaja nisu najbolnija tocka),reci,jesam li odjeban?
I to sam morao pitati,pristao sam na njenu igru i pristao bih opet,nema tu pomoci,neke stvari su prejake za mene pa i ne pada mi to tako tesko,tjesio sam se da je moja ljubav velika i da je u stanju davati cak i u ovakvom casu.To samo ego radi na samoizljecenju
-Jesi!-nije ni trebala odgovoriti,zasto ljudi odgovaraju na retoricka pitanja,cini se da izgovorena rijec ipak nad nama ima neku nadnaravnu snagu,rijeci su konacne.Ne ostavljaju mjesta sumnji.U ovakvom razvoju dogadjaja one su onaj zadnji crv koji napusta lesinu,posljednji i neupitni dokaz da tu vise nema vidljivog zivota
Ostao sam jos neko vrijeme,ne bih znao koliko,mozda koju minutu,poljubio sam ju jos jednom u celo,pomazivsi je po vratu i osjetivsi jos jednom onaj miris kose,djelic raja,posljedni pogled u svjetinu prije nego krvnik otpusti kocnicu giljotine
Kad je pala nisam osjetio,valjda svijest umre prije tijela
Fazol vise nisam uspijevao odagnati iz misli,na to fiksiran ustao sam, obukao se kratko rekavsi- bog,mala- i otisao.Naravno imam sve sastojke
U ducanu sam proveo znatno vise no sto je potrebno,i jedina misoa u povratku mi je bila-boze molim te ssamo da njen auti vise nije pred kucom,samo to,samo to...
I nije ga bilo

Poslije mi je poslala par poruka u kojima me moli za oprost,obozava me vise od zivota,i zahvaljuje mi do besvijesti...
Pricekao sam s odgovorom,nisam htio da me bijes i razocaranje ponesu,htio sam ostati dosljedan pa sam joj poslije zazelio srecu i sve sto vec sljeduje,neka lutko u redu je



- 14:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.02.2009., nedjelja

zene su zenstvene,muskarci su pravi

Nema nista gore nego kad imas osjecaj da ti partnerica nudi milostinju.I jos digne nos, jer hladno odbijes.Iz toga bi tribalo zakljucit da je rijec o bestiji najgore vrste, hladnom, proracunatom manipulatorskom jadu od covika.
Ali ipak moje poznavanje iste mi govori da je rijec o necem drugom.Rijec je o nezrelosti.Rijec je o nepoznavanju samog sebe, o kukavicluku, o pogresno realiziranoj, u sustini, dobroj namjeri,na koju se nakalemila neodlucnost.
Naravno, uz sve to, nije da ja bas nisam naivan.

Zaustavi taj vlak,
još ima vremena,
tražim te posvud,
prevelik je grad.
Kao da su nocas pali snjegovi,
izbrisani tvoji tragovi.

Ako posljednja umiru nadanja,
spusti kofere, pozovi me.
Oko mene svud vec je pao mrak,
molim te zaustavi taj vlak.

i zato nemoj poci
ja te molim...


Tako pjeva Djani Marsan.hmm... koji redikul.

istina je da volim,eto,i to bas nju,toliko drugaciju,toliko jos nezrelu jabuku nespremnu za nesto sto se ljubavlju naziva.Ko bi ga znao zasto.Mozda stoga sto je tako gorda, kano klisurina, stono rece isto neki napaceni pjesnik.Mozda stoga sto imaj taj stav i stabilnost koji meni toliko nedostaju,sto hoda tako uspravno ostavljajuci dojam nedostupne kuje koju ni Alibaba sa svim hajducima ne bi mogao osvojiti...

Ali htjedoh reci da se nadam da ako ikad dodje do toga da pocnem pozudno i zahvalno primati milostinju da ce me netko od dragih ljudi prokinuti nogom u jaja.Ako pak pocnem moliti, nakon udarca me popisajte po glavi, po mogucnosti buditi dehidrirani od boce badelovog pelina.To ce dati adekvatnu aromu.

Al ko mi jebe mater kad san budala.
- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.01.2009., subota

redikulu propali

Ja stvarno ne kuzim taj moj odnos prema lovi.

Danas sam skuzija da san izgubija zapis o isplatama, dakle sef me bez pardona moze preveslati za koju tisucu eura!
Dakle, krasno!
A najgore je to sto me na neki nacin boli kurac, dok imam love trosim, tek ponekad razmisljajuci o stanarini,hrani itd(srecom za to se uvijek nadje).
Ali kvragu da sam zrno racionalniji dosad sam mogao imati svasta.A mogao sam i iskoristiti sve one divne ponude koje se ponekad stvore same od sebe,ali ne, nema sanse seceru.Ja picim po svom i za lovu se zabrinem tek kad bez iste ostanem.Doslovno.
Mozda me strah uspjeha, one grozne sverasirene bolesti radoholizma.Jebate sto su ti ljudi sjebani.Doduse nisu ni oni drugi puno bolji ako cemo vec generalizirat.
Mozda je to moj otpor prema ovom sugavom materijalizmu.
A mozda sam samo lijena picka.(to mi nekako lipo i romanticno zvuci)

A opet sto ce mi lova?zar sam gladan, zedan, zar patim za statusnim simbolima, treba li mi za lijecenje neke teske bolesti, treba li mi za djecu ili zenu kojih nemam?

A sto je novac nego obicni substitut za emocionalnu glad, za suplje neostvarene duse nagrizene karijesom koji olako nazivamo realnoscu i tu sliku odrzavamo pod svaku cijenu.Ona je nas jedini Bog.

Dakle, patim od teske bolesti zvane zbunjenost na trieosmu!

Eh, ma ko mi jebe mater!
- 15:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ja i On

tamna ulica
suplja lica
kao pivu bez pjene
zivot me djene
u smrdljivi sifon...
- 03:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.01.2009., petak

jebate,cili dan brljan sam sa sobon misto da se uvatin stagod cinit. a ni me volja,stuf san svega,poglavito ove ljubavne situacije.
jedini razlog zbog kojeg ponekad perverzno i mazohisticno volin sudbinu je njen smisao za humor.
uglavnom ja san se mucija sa ostavljanjem bivse jer nekako nisam ima hrabrosti za to,sve dok se nisan poceja sam sebi smijat koliko mogu lagat.uf,ka pas.a poginija bi za istinu,he he.
i sad me je naravno dopala obrnuta situacija,MOZDA je jedina razlika to sta ja to vrlo dobro vidin i ne nabacujen joj krivnju lopatom,mozda povremeno onon plasticnon zlicicon za sirupe.
ali,jednostavno je neminovno hladjenje sa moje strane sto donosi kontraefekat jer ona sad konta ;evo on vec zna a ja ne znan.stoga ona sad zivka i cudi se i pita i cudi se i glumi i place i smije se i cudi se....
i sad bi ja ka triba ispast niki cudo prejebeni poluisus buda i jednostavno stavit tocku na i da bi eto njoj bilo lakse.
a ocu kurac moj...

ne bi nikome bilo lakse,ok mozda bi meni,jer ovako me ceka patnja ocekivanja neminovnog i to u jebenom slow motionu...a za koji kurac,za nista,eto da bi neko mozda nesto naucija a to ce mu tribat u zivotu jednako koliko i jebeni kosinusi,logaritmi i ine pizdarije nekom ko radi u gradskoj cistoci i svakodnevno gubi na kladionici dok mu se zena jebe sa dostavljacom pica iz drugog djela grada.
a tako mi i triba kad san redikul,ko mi jebe mater
- 17:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
mrzim ove jebene komplikacije oko otvaranja bilo cega na netu.di je nestala najobicnija jednostavnost.jebate sve mora bit komplicirano,te dizajn te ime te opis i potpis.
a zatso sve to,eto zato sta kad san se zadnji put ovako cutija otvorija san temu na forumu,sad mi je to dopizdilo i nemam dobar spurijus,ocu blogirat.
znan da nisan odgovorija na pitanje al kad bi zna odgovor onda ne bi ni otvara blog.valjda.
doslo mi srat malo.ocu da izbacim ovi jad sta se nakupija.

trazin opet one iste odgovore koje eto trazin vec godinama.svako malo nadjen neki oblak spunice pa se zatvorim i zavaran se da vise ne trazin ili da nema smislit trazit.onda naravno on pukne pa pocnen ovako srat.

necu vise,bas da vidin oce ovo zazivit

- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2011  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

naiva

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

O, ti, sto si lud i velicanstveno pijan,
ako sirom otvoris vrata i javno izigras ludu,
ako imutak spiskas za noc i pokazes razboru figu,
ako cudnim putima lutas i s tricom bezvrijednom igras,
ne hajuc za svrhu i smisao-
ako u oluji razapnes sva jedra i kormilo slomis,
poci cu s tobom, druze, nek pijan odem k vragu...

Rabindranath Thakur